nedjelja, 3. srpnja 2016.

.....

Ne znam zasto sam uopce pocela pisat. Moram negdi izbacit sve. Samo se nadam da necu pocet cmizdrit dok pisem jer mm gleda utakmicu i stvarno mi se ne da da me gleda takvu i pita ,, jel potrebno plakat,,. Pa i ja znam da nije potrebno i da nema smisla, al opet placem. Jebiga.
Uglavnom, danas je famozni 13dpo odnosno 13dp aih. Trebalo je biti 10dpt, al jebiga nakon tolike hrpetine hormona da bi bile dovoljne za konja, ja sam dobila dvi ciste, dva nezrela folikula i jedan na vrhu jajnika, blizu krvne zile na mjestu gdje je jajnik zalijepljen za maternicu. Eto, nije bilo nacina i njega punktirati, dr se prvo nije usudila zbog zile, a onda je pokusala, ali nije uspila. Jedina prilika za sve je bilo napraviti aih. Sanse, bar sta se mene tice nikakve. Isplakala dusu tamo na krevetu nakon punktirane ciste i cekajuci aih. I otpisala postupak, naravno. I evo sad, nakon 13 dana, samo sta ne cmizdrim i nemam hrabrosti radit test. Jebiga, nadam se, a ne bi trebala. Kazu da pozitivne misli ispunjavaju zelje. Ali ja ne mogu mislit pozitivno nakon svega, iako je nada tu. Ta glupa kucka koja me uvik zajebe.
I eto, i dalje guram utrice, i dalje se bode, fragminom i ne znam kad cu imat hrabrosti napraviti taj fucking testic. Uf. Drob mi je pun modrica i kvrga, fragmin mi se vise smeta i koliko god mi muka kad se moram bost, i od pomisli koliko cu se morat tako bost, opet s druge strane nadam se da cu imat priliku toliko puno se bost. I pokraj negativnih misli, nadam se da ce Bog u jednom trenu i nama darovati srecu.

subota, 15. kolovoza 2015.

Imala sam plus.... Nakratko

Dugo nisam pisala, predugo.
Sve se nadala necemu, nista.
Listopad prosle godine postupak u Petrovoj, mrcvarenje, bez jajnih stanica. Ne vracam se tamo. 
Lipanj ove godne, ponovo u Cita, 3 jajne stanice, sreca, jedna punktirana, velik minus..tuga.
Pokusavam sve ugasiti, veselim se mojoj necakinjici, mjesec dana provodim sa njom koliko god mogu. Svaki dan, svako popodne kupanje, setnja, samo da se nagledam moje male srecice, jer ce opet otici u zg. 
I tako, ocekujem vjesticu u ponedjeljak, nek kucka dodje, ionako iduci tjedan idemo na Hvar, pa nek mi ne pokvari ta dva dana koje sam dobila kao poklon od muza za godisnjicu/rodjendan. Juhuuu, idemo na dva dana negdje, od pariza prje dvi godine, nigdje nismo bili duze od dana. Nasa koka Capo, ko mala beba, ne moze bez nas ni dana. 
Da se vrstim na pocetak, od petka pusem da eto vjestice...al eto ponedjeljak..utorak..srida...cetvrtak...petak. Vec mi cudno, gdje je jebena vjestica, sad ce mi doc bas na Hvaru pizda joj materina. Cure me nagovaraju da radim test. Ajme, to mi je posebna panika. Ako cu radit su subotu, necu uopce spavat. Nista idem drito u Jokera kupit test i nspravit tamo u wc-u. Napravim test, nakn mi. Ne vidim nista, spremim u torbu, presjece me u zelucu, zugam u sebi sta su me nagovarali, znala sam da nisam trudna, vadim opet iz torbe i pokusam vidit. Moram se s kumom nac, nervozna sam, vidim nesto...sranje..l idem opet u wc, vidim jebenu sjenu, pizda joj materina. Slikam saljem curama, one vec vriste, ja ih smirujem, mozda nije nista, vec sam imala sjene, pa bi ujutro bio negativan. Al ova se jebeno vidi, ne mogu izdrzati, pitam kumu, i ona vidi. 
Javljam muzu, on suzdrzan, naravno popizdim na njega. Idem kupit digitalni test, za ujutro. Cure me nagovaraju za jos jedan navecer, kupim baby check, ima dva unutra. Jedan napravim odmah, opet se vidi sjena, malo slabije od prve. Aaahhh, zasto bi bilo jednostavno. 
Sutradan, vatam zrak i napravim digitalni, dok cekam rezultat, ubacim i baby check. Bc malo jaca sjena od jucer, digitalni negativan. Gaaaaah. Cure kazu da beta nije dovoljno visoka. Ali meni kasni jebenih 5 dana. Medjutim, menge jos nema. Nada malo splasnila. Odlucim cekat ponedjeljak i ako dodje nista, ako ne dodje radim jos jedan test. Ako je jaca sjena idem vadit betu, ako nije, nista. Nedjelja navecer, vrag mi ne da mira, nesto mi privuklo paznju sa pustih testova na netu, i kopam po smecu, iskopam digitalca i rastavim ga. Vidim dvi jebene crte, najjace od svih sta sam imala, a on jebeno negativan. WTF. 
Zadnjim snagama, da ne procmizdrim od srece, idem u cc1 po jos testova. Kupim isti kao u petak, baby check nisam nasla. Napravim ga isti tren, nemam zivaca cekat sutra. Naravno da je negativan, jebemu. Ljuta..razocarana....bijesna na Onoga gore. Moga mi je dat vjesticu u ponedjeljak, a ne dat nadu, pa mi uzet. Sto sam skrivila da mi je znati :(. 
P.s. Vjestica zvanicno dosla u sridu ujutro na Hvaru. :((((((

nedjelja, 11. svibnja 2014.

Moram da ti kažem nešto..... Ljubomoro...

Ljubomorna užasno. Svaka je trudna, svakaaaa..... Ajme, baš sam ljubomorna. Zašto ne ja :(((((. Upitno oću ikad. Tužna :(((

nedjelja, 2. ožujka 2014.

Jos jednom se srce raspalo

Da, postupak zavrsio. Veliki debeli minus. Kao i svaki put dosad. Pocelo je isto kao i uvik. Femara 2 do 6 dan. 5 dan folikulometrija. Dr vidi cistu 22mm i nista vise. Endometrij nemjerljiv. Ciklus otpisan. Al ajmo doc jos jednom. Ja dosla za dva dana, opet cista iste velicine i jos jedan "sugavi" folikul. Vadim estradiol, kaze dr ako je 20-30 odustajemo, ako je visok punktirat cemo. Sestra javlja estradiol 440, punkcija za dva dana. Jupiiiii. Prije punkcije uzv, i dalje "cista" 22mm, kaze dr izgleda da je folikul. Punkcija obavljena imamo lijepu stanicu. Mm dao materijal, sutra javljaju oplodila se, treci dan transfer jos jednog lijepog osmostanicnog embrija. I evo, 14 dana iza veliki debeli minus. 15 dana iza crvena izdajnicka fleka na gacicama. Tuzna sam, beskrajno......

petak, 11. listopada 2013.

Želim da ne želim

Svaku večer sam molila Boga da dobijemo malu bebicu, i samo sa bude zdrava. A sada, sada više ne molim Boga da dobijemo bebicu, sad ga molim da ne želim.
Molim ga da me nije briga, da ne vidim svaku trudnicu, da nisam ljubomorna i tužna na njih, da ne vidim dječicu po ulici, želim da me više ne boli šta nama ne ide.

Jednostavno, stvarno želim da ne želim. Evo sad ovo pišem i opet plačem jer naravno želim.

Da se vratim na zadnji postupak. Ipak su stanice nastavile rasti, dale neku nadu da još ima nade za nas. Na dan kad je trebala biti punkcija, dr je rekao da su pukli.... Folikuli su pukli noć prije, grrrrr. Ništa, šta je, tu je, napravili AIH i nadali se najboljem.

E, da vas upozorim. U postupku nikad, ali baš nikad nemojte obraćat pažnju na bazslnu temperaturu. Ja sam je ovaj put prvi put mirila dok sam na utrićima i naravno, temperatura je išla u nebo, dala mi ogromnu nadu i na kraju sam pala ko kruška jer je test, ne jedan, tri pokazali veliki, debeli minus.

To vam je to. Sad se odmaram do prvog miseca, kad ćemo na još jedan IVF, a dotad, ima se u 12 mj rodit moja prva nećakinja, tako da ću imati pune ruke posla. I naravno bit na porodu :).


petak, 6. rujna 2013.

Ja cu budna sanjati.

Jučer sam sanjala da sam trudna. Al to je bilo jučer. Jučer sam imala nadu da će postupak uspit, i da ću stvarno budna sanjati, al to je bilo jučer.
Jučer sam se nadala da ću postati mama, a sad više nisam sigurna. 
Znači, ciklus je završio vješticom, kao i uvijek. 
Krenuli smo u novi postupak, kao i inače femara. Menopur smo odmah rekli dr-u da nećemo, para za njega nemamo, a s obzirom na moje nalaze, nemamo nekog smisla. 
Znači od 2 do 6 dc 3x1 femara, prvi ultrazvuk 6dc. I taj 6dc mi je bio tako sretan, dr je vidio 4 folikula, 4!!!!!! Rekao je da je endometrij tanak, manji od 2mm, ali da stigne narast i naruči me za dva dana d vadim estrdiol i na uzv. 
E to je bilo jučer. Dolazim ja u dr, vadim krv, idem na uzv, dr ih i dalje vidi 4, ali .........., ne razvijaju se, 
:(((((. Dr je skeptičan, ja sam tužna. Rekao je da dodjemo za dva dana ponovo, pa ćemo vidit. E to će biti sutra. 
Znam da nema šanse da se oni nešto konkretno maknu i da imam bar jednu malu staničicu, al naravno da se nadam. I nada je ogromna. Muka mi je od svega. Molim Boga. Samo želim jednog dana zagrliti svoju malu bebu. 

E da, skoro sam zaboravila, dobila sam nalaz trombofilije i imam nešto, tako da, ako dođe do transfera, bit ću na heparinu. To mi je neka nada da bi postupak mogao uspiti, al šta mi vridi kad nema jajne stanice. 

srijeda, 28. kolovoza 2013.

Minus i plus, ko Amer i Rus

Da, danas je 12dpo, stvari jos nisam dobila i tako se j....nadam. Mrzim to što se nadam, i mrzim to što opet lupim o pod. I tako u 4, 5 i 6 mjesec. Naravno da nisam radila testove nakon 15dpo, kao normalne žene koje žele zatrudniti, nego kao luda na 10, 13, i 9 dpo. Grrrr. I naravno da dobijem blidu crticu koja sutradan ispari, kao da je nikad nije ni bilo. Nije mi vise jasno jel do testova, il do mene, a definitivno je do ranog pišanja tih testova. Doduše, zar ne bi bilo logično, da kad imas crticu, pa makar i sjenu sjene, da to nesto znači. U mom slučaju očito ne.

Sva sreća sta ovaj mjesec nemam testića, tako da ću morat čekati petak, odnosno 14dpo da mi jedna dobra duša udjeli koji testić. Samo šta ću ja do petka šiznit na mozak, a i morat ću radit popodne, tako da ću testić upotrijebit tek u subotu.... Oli ti ga na 15 dpo...... Što bi bilo pametno, jako pametno. Samo subota je tako daleko, a javeć danas mogu procuriti. :(. Držim fige sama sebi da ne procurim, a i vi ako vas ima.

A svejedno, nevezano za testiće i pišanje, sutra zovem dr da mu rečem da idem u postupak pvaj mjesec, tj čim dobijem i da vidim hoću li samo femaru i štopericu ili skroz prirodni, jer mi menopuri ionako ništa ne znače, a skupi su ko sam vrag.