petak, 11. listopada 2013.

Želim da ne želim

Svaku večer sam molila Boga da dobijemo malu bebicu, i samo sa bude zdrava. A sada, sada više ne molim Boga da dobijemo bebicu, sad ga molim da ne želim.
Molim ga da me nije briga, da ne vidim svaku trudnicu, da nisam ljubomorna i tužna na njih, da ne vidim dječicu po ulici, želim da me više ne boli šta nama ne ide.

Jednostavno, stvarno želim da ne želim. Evo sad ovo pišem i opet plačem jer naravno želim.

Da se vratim na zadnji postupak. Ipak su stanice nastavile rasti, dale neku nadu da još ima nade za nas. Na dan kad je trebala biti punkcija, dr je rekao da su pukli.... Folikuli su pukli noć prije, grrrrr. Ništa, šta je, tu je, napravili AIH i nadali se najboljem.

E, da vas upozorim. U postupku nikad, ali baš nikad nemojte obraćat pažnju na bazslnu temperaturu. Ja sam je ovaj put prvi put mirila dok sam na utrićima i naravno, temperatura je išla u nebo, dala mi ogromnu nadu i na kraju sam pala ko kruška jer je test, ne jedan, tri pokazali veliki, debeli minus.

To vam je to. Sad se odmaram do prvog miseca, kad ćemo na još jedan IVF, a dotad, ima se u 12 mj rodit moja prva nećakinja, tako da ću imati pune ruke posla. I naravno bit na porodu :).